Pod visokim pokroviteljstvom Hrvatskog sabora te supokroviteljstvom Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu u ponedjeljak 9. listopada održana je svečana akademija posvećena velikom hercegovačkom dobrotvoru, prosvjetitelju i lideru fra Didaku Buntiću prigodom 20. obljetnice međunarodne manifestacije Dani fra Didaka Buntića, koja svake godine kroz niz događanja s područja znanosti, kulture i duhovnosti čuva uspomenu na tog hrvatskog velikana te promiče vrijednosti za koje se zalagao.
Pokretač manifestacije, nekadašnji međugorski župnik, fra Marinko Šakota je govorio o fra Didakovim zaslugama, koja je učinio kao hercegovački franjevac i provincijal, narodni dobrotvor, prosvjetitelj, političar i jedna od najutjecajnijih osoba u Bosni i Hercegovini početkom 20. stoljeća. Podsjetio je kako je u godinama velike gladi krajem Prvog svjetskog rata spasio 17.000 djece prikupljajući pomoć za gladne, te odvodeći djecu iz Hercegovine i Dalmatinske zagore u plodne krajeve Slavonije i Srijema, gdje ih je privremeno udomio kod dobročinitelja. Podsjetio je kako je kroz njegove programe masovnog opismenjavanja, od 1910. do 1917., naučilo čitati i pisati oko 20.000 ljudi. Također je osmislio program gospodarske, infrastrukturne i kulturne obnove Hercegovine. A bio je iznimno vezan za Zagreb, gdje je dobivao potporu za svoje projekte, a gdje je 1919. otvorio konvikt za školovanje siromašnih talentiranih učenika i studenata. Zato ga se često naziva Ocem Hercegovine. Šakota je najavio snimanje igranog filma posvećenog životu i djelu fra Didaka Buntića, te pokretanje procesa za njegovo proglašenje blaženim.
Među mnogobrojnim uzvanicima iz javnog i kulturnog života Hrvatske bili su i hrvatski premijer Andrej Plenković, predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragan Čović, saborski zastupnici, predstavnici HAZU-a, Matice hrvatske i Hrvatske matice iseljenika te niza kulturnih i znanstvenih institucija, uključivši i prof. dr. sc. Antu Rončevića, predsjednika Akademije odgojno-obrazovnih znanosti Hrvatske. Premijer Plenković je izrazio divljenje tom velikanu koji je u samo pedeset godina života zadužio generacije, napravivši goleme iskorake u prosvjećivanju, opismenjavanju, humanitarnom radu, te političkoj borbi za prava hrvatskog čovjeka u BiH. Skrb o Hrvatima u susjednoj državi je nazvao trajnom obvezom i prioritetom svoje Vlade. „Postoje ljudske veličine, koje su spremne preuzeti odgovornost kada sustav zataji.“ – poručio je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora BiH, naglasivši kako i naše vrijeme veličine koji će pomicati granice i raditi na zajedništvu.
U sklopu svečanosti, organizatori su uručili priznanja zaslužnima koji promiču vrijednosti koje je živio i promovirao fra Didak, odnosno koji si pomogli da se širi priča o njegovu veliku djelu. Među ovogodišnjim dobitnicima su državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske Zvonko Milas te sveučilišni profesor i dopredsjednik Akademije odgojno-obrazovnih znanosti Hrvatske prof. dr. sc. Božo Skoko.
Tim povodom Skoko je izjavio: „Ovo je priznanje svima koji u znanosti, prosvjeti i obrazovanju općenito slijede fra Didakova načela te razumiju kako je jedino obrazovan čovjek slobodan čovjek, koji može pomoći razvoju svoje zemlje i napretku svoga naroda. Danas kad živimo u svojoj državi i uživamo u blagostanju pomalo zanemarujemo važnost prosvjetiteljskog djelovanja, koje ponovno mora doći u fokus jer samo znanje, inovativnost, samosvijest i razmišljanje izvan okvira pokreću društva, države i svijet.“ Priznanje je posvetio svima koji poput fra Didaka rade na hrvatskom zajedništvu te sve pozvao da poput ovog velikog franjevca sanjaju velike snove, ne prihvaćaju kako se nešto ne može te više vjeruju u sebe i svoje mogućnosti.
U glazbenom dijelu programa nastupili su talentirani mladi glazbenici iz Mostara, Sarajeva, Zagreba, Tuzle… Tako fra Didak ostaje trajna inspiracija i u naše vrijeme. Podsjetimo, početkom dvadesetog stoljeća uporno je molio tadašnje vlasti u Sarajevu i Beču da omoguće otvaranje novih škola u Hercegovini kako bi se opismenio narod, budući da je na jednu školu dolazilo čak četiri tisuće stanovnika. Kako od politike nije dobivao adekvatnog odgovora pokrenuo je vlastiti program opismenjavanja i pristupio je osnivanju vlastitih škola. Učitelje je uzeo iz naroda te ih je pripremao za novu službu. Učionice su se nalazile u kućama imućnijih seljaka i morale su biti uređene prema posebnim propisima. Program rada je bio prilagođen potrebama opismenjavanja i mogućnostima polaznika. Hrvatske seljačke škole u Hercegovini ostavile su dubok trag i dale su golem doprinos opismenjavanju puka. Osobito se zalagao za pismenost žena. Paralelno s time osmislio je program gospodarske i kulturne obnove Hercegovine, kojim je utjecao na iskorjenjivanje nepismenosti te gospodarski razvoj.