prof. dr. sc. Ante bežen

Rođen je u Gospiću 28. travnja 1945. U rodnom gradu završio je osnovnu školu, gimnaziju i pedagošku akademiju (hrvatski jezik i geografija), a potom na Filozofskom fakultetu u Zadru stekao diplomu profesora hrvatskoga jezika i pedagogije. Magistrirao je i doktorirao iz područja filologije, metodika hrvatskoga jezika, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Radio je kao asistent na Pedagoškoj akademiji u Gospiću i kao profesor na Gimnaziji u Gospiću (ukupno tri godine), a nakon odsluženja vojnog roka zapošljava se kao profesor u današnjoj Osnovnoj školi Davorina Trstenjaka u Zagrebu. God. 1972. prelazi u «Školske novine», najprije kao urednik, a potom je glavni i odgovorni urednik i direktor te kuće u kojoj radi ukupno šesnaest godina. God. 1987. imenovan je privremenim, a zatim izabran za stalnog tajnika Republičkog SIZ-a osnovnog obrazovanja Hrvatske. Nakon demokratskih promjena i osnivanja neovisne Republike Hrvatske imenovan je direktorom Državnog fonda za osnovno školstvo pri Ministarstvu kulture i prosvjete Republike Hrvatske, a potom i za pomoćnika ministra prosvjete i kulture, zaduženog za financije. Po rekonstrukciji Vlade potkraj 1994. imenovan je prvim načelnikom novoosnovanog Odjela za udžbenike u Ministarstvu prosvjete i športa te višim savjetnikom. God. 1997. prelazi na stalni posao u Učiteljsku akademiju Sveučilišta u Zagrebu kao nastavnik metodike hrvatskoga jezika, koji posao, uključujući i vođenje još nekoliko srodnih kolegija, Centra za izdavačku djelatnost fakulteta i dužnost prodekana za nastavu i studente, obavlja do umirovljenja 2014. godine u zvanju redovitog profesora.

Napisao je, samostalno ili u suautorstvu, ove znanstvene i stručne knjige: Znanstveni sustav metodike književnog odgoja i obrazovanja (1989); Osnove didaktike (1990, suautori Filip Jelavić, Nedjeljko Kujundžić, Vladimir Pletenac); Metodički pristup početnom čitaju i pisanju u prvom razredu osnovne škole (2002); Metodički pristup književnosti i medijskoj kulturi u drugom, trećem i četvrtom razredu osnovne škole (2003); Metodika – znanost o poučavanju nastavnog predmeta (temeljno djelo, 2008); Ante Starčević – vodič kroz život, djelo i ostavštinu (2009, suautor Ivica Mataija); Hrvatska nastava u inozemstvu (2012, suautor Milan Bošnjak); Što, kako, zašto u poučavanju hrvatskoga jezika? (2013, suautorice Vesna Budinski i Martina Kolar Billege); Početno pisanje na hrvatskom jeziku (2014, suautor Siniša Reberski); Dobri duh Gospića – život i djelo Manje Kovačević i njezin rod Frkovića (2016, suautorica Vesna Grahovac Pražić); Crkva hrvatskih mučenika na Udbini – od ideje do ostvarenja (2016, suautor Mile Bogović); Lički jezikoslovni trolist – Šime Starčević, Ante Starčević, Fran Kurelac (2017., suautori Marijana Horvat, Željko Jozić); osamnaest udžbenika za hrvatski jezik te književnost i medijsku kulturu u svih osam razreda osnovne škole (suautoriVesna Budinski, Martina Kolar Billege za niže, a Olga Jambrec i Jure Karakaš za više razrede osnovne škole). Uključio se i u izradu udžbenika hrvatskoga jezika za osnovnu školu tijekom kurikulne reforme hrvatskoga školstva.

Objavio je sedamdesetak znanstvenih i stručnih radova u znanstvenim časopisima i zbornicima, više stotina stručnih članaka u novinama, recenzent je brojnih knjiga i članaka. Autor je i tridesetak radio i televizijskih emisija obrazovnog programa HRT-a, urednik više desetaka stručnih i znanstvenih knjiga iz područja obrazovanja, urednik i autor tekstova iz područja obrazovanja u Hrvatskom bibliografskom leksikonu Leksikografskog zavoda «Miroslav Krleža», istraživač u više znanstvenih projekata od kojih je projekt Jezično-likovni standardi u početnom čitanju i pisanju na hrvatskom jeziku bio podloga za uvođenje prvih standardiziranih školskih slova u Hrvatskoj (2014).

Bio je jedan od osnivača i predsjednik Akademije odgojno-obrazovnih znanosti Hrvatske, a potom u više navrata njen tajnik i dopredsjednik. Pokretač je i glavni urednik časopisa Metodika, Andragoški glasnik i Kašić, zamjenik glavnog urednika Hrvatskoga časopisa za odgoj i obrazovanje. Bio je član Vijeća za školske udžbenike u Ministarstvu prosvjete i športa i zamjenik predsjednika Vijeća za izradu pedagoškog standarda RH, a sada je član Vijeća za hrvatski kao drugi i nasljedni jezik pri Središnjem državnom uredu za Hrvatske izvan Hrvatske, član Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU, predsjednik Nadzornog odbora Hrvatskog pedagoško-književnog zbora i predsjednik Udruge autora udžbenika. Član je Hrvatskoga novinarskog društva i Matice hrvatske.

Najvažnije znanstvene prinose dao je kao metodičar hrvatskoga jezika uspostavljanjem sustava metodike, a posebno metodike hrvatskoga jezika, kao znanstvene discipline i njenim uključivanjem u znanstveni sustav Republike Hrvatske te njenom primjenom na teoriju i praksu udžbenika hrvatskoga jezika. S tom svrhom bio je među vodećim organizatorima četiriju znanstvenih savjetovanja u organizaciji Akademije odgojno-obrazovnih znanosti Hrvatske i urednikom prigodnih zbornika, a na njegovu inicijativu pokrenut je na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu znanstveni časopis Metodika kojemu je bio glavnim urednikom desetak godina.

Aktivan je i u promicanju svog ličkog zavičaja pa je pisac prvog školskog udžbenika o Lici Gospić i lički krajevi (1975, suautor Ivica Šutija), prvi i višegodišnji glavni urednik novina i časopisa Vila Velebita, suradnik Biskupije gospićko-senjske i Državnog arhiva u Gospiću te priređivač, urednik ili suautor više knjiga ličkih autora (Mile Bogović, Josip Fajdić, Ivan Mance, Mile Mudrovčić) i leksikona (Leksikon Ličana, Leksikon istaknutih i zaslužnih Gospićana).

Za svoj rad dobio je više nagrada i priznanja među kojima su i državna Nagrada za životno djelo „Ivan Filipović” za doprinose odgoju i obrazovanju, koju dodjeljuje Hrvatski sabor, te priznanja Sveučilišta u Zagrebu, Učiteljksog fakulteta u Zagrebu, Ličko-senjske županije, Grada Gospića i Gospićko-senjske biskupije.